Strateško planiranje: Opći dio
Strateško planiranje je:
- upravljačko sredstvo odnosno alat koji poput drugih upravljačkih sredstava, ima jednu svrhu – unaprjeđenje poslovanja organizacije,
- pomaže organizaciji da fokusira svoju viziju i prioritete u odnosu na promjenjivu okolinu te osigurava da članovi organizacije rade na ostvarivanju istih ciljeva,
- ključ uspješnosti jedne organizacije, ali i njezina potreba kako bi opstala u dinamičnom okruženju,
- sustavan način donošenja temeljnih odluka, određivanja smjera djelovanja i provođenja aktivnosti i mjera koje usmjeravaju organizaciju prema budućnosti. Prilikom planiranja utvrđuju se ciljevi i načini ostvarenja, koji usmjeravaju organizaciju prema njihovoj viziji u budućnosti,
- proces koji zahtjeva kontinuirano praćenje rezultata koji se odnose na postavljene ciljeve.
Organizacija procesa strateškog planiranja u javnom sektoru započinje utvrđivanjem strateškog okvira odnosno definiranjem Izjave o viziji i misiji te definiranjem strateških ciljeva.
Najprije se utvrđuju opći ciljevi, a zatim posebni ciljevi te načini ostvarenja. Sljedeći korak u procesu strateškog planiranja jest definiranje pokazatelja uspješnosti koji omogućavaju praćenje i mjerenje uspješnosti postizanja utvrđenih ciljeva.
Proces praćenja provodi se kontinuirano kroz razdoblje za koje je strateški dokument izrađen i njime se utvrđuje jesu li i u kojoj mjeri ostvareni postavljeni ciljevi. Posljednja faza procesa je izvještavanje o provedbi strateškog dokumenta.
Podjela planske dokumentacije se može napraviti prema vremenskom periodu u kojem se planira djelovati, pa se tako radi o hijerarhijskoj podjeli jer bi prema logičnom slijedu strateško planiranje moralo počivati na dugoročnoj Strategiji razvoja (5-10 godina) koja daje smjernice za izradu Strateškog plana za trogodišnje razdoblje.
Strategija razvoja je dugoročni temeljni dokument za utvrđivanje i provedbu gospodarskog i društvenog razvoja. Polazeći od razvojnih potreba, ali i mogućnosti JL(R)S, Strategijom razvoja se utvrđuju vizija, strateški ciljevi, prioriteti i mjere, što predstavlja okvir i neophodnu osnovu za pripremu, financiranje i provedbu razvojnih projekata, koji su ključni pokretač promjena u gospodarstvu i društvu u cjelini.
Strateški plan je srednjoročni planski dokument koji proizlazi iz strategije razvoja, te je izravno povezan sa proračunskim planiranjem. Strateško planiranje ima sljedeće osnovne karakteristike:
- Uzima u obzir analizu okruženja, postojeće situacije
Strateško planiranje se u velikoj mjeri oslanja na rezultate analize okruženja u kojem JL(R)S radi, a na koje ima vrlo malo utjecaja. Različiti faktori iz okruženja, kao, na primjer, demografski trendovi, makroekonomska situacija, politički trendovi, socijalna kretanja itd., mogu imati presudan utjecaj na rezultate organizacije.
- Pruža srednjoročni okvir rada
Strateški plan se, između ostalog, pravi radi postizanja kontinuiteta i konzistentnosti aktivnosti organizacije, što nas upućuje na izradu plana sa što dužim vremenskim okvirom. S druge strane, stalne promjene u okruženju zahtijevaju fleksibilnost i dug period planiranja koji smanjuje preciznost plana. Radi toga, dobar izbor vremenskog okvira za koji se donosi strateški plan je 3-5 godina.
- Predstavlja dinamičan proces
Zbog činjenice da se okruženje stalno mijenja i da je vrlo teško sa sigurnošću predvidjeti buduće događaje, planiranje je kontinuiran proces. Prilagođavanje plana novim uvjetima u okruženju obavlja se svake godine.
- Preduvjet za alokaciju resursa
Da bi plan bio ostvariv, proces strateškog planiranja mora biti integriran sa procesom budžetiranja tako da konačna alokacija resursa odražava izbor prioriteta, koji će pridonijeti razvoju djelokruga kojeg JL(R)S obavlja.
Zakonska regulativa – strateško planiranje
- Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (123/17)
- Zakon o regionalnom razvoju (NN 147/14, 123/17, 118/18)
- Zakon o proračunu (NN 87/08, 136/12, 15/15)
- Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru (NN 78/15)
- Uredba o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 89/2018)
- Pravilnik o rokovima i postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave(NN 6/2019)
Analiza stanja
Analiza stanja je analiza postojećeg stanja u kojem se organizacija nalazi. Podrazumijeva prikupljanje informacija o sadašnjem stanju organizacije na tržištu (promatrano kroz sve odnose na tržištu), u namjeri da te informacije posluže kao oslonac za donošenje odluka o tome što će organizacija poduzeti u budućnosti. Nije opravdano provoditi analizu stanja ako se ne provodi cjelovito i ako se njezini rezultati ne koriste u donošenju odluka.
Osnovna analiza stanja sadrži najvažnija razvojna obilježja, razvojne trendove, razvojne probleme i razvojne potrebe u području prirodnih resursa, komunalne infrastrukture, zaštite okoliša, gospodarstva, poslovne i tehnološke infrastrukture, tržišta rada, društvenih djelatnosti i upravljanja razvojem; tumačenja, usporedbe i ocjene, potkrijepljene činjenicama i strategijama drugih razvojnih dokumenata.
Alati za izradu analize stanja
SWOT analiza je alat za provođenje analize stanja određene organizacije bez obzira na veličinu, tržišnu poziciju, djelatnosti kojom se bavi, broj zaposlenih i drugo. SWOT analiza je jednostavan, ali moćan alat za vrednovanje resursnih sposobnosti i nedostataka, tržišnih prilika i vanjskih prijetnji za buduće djelovanje organizacije.
PEST analiza služi za analiziranje općeg okruženja. Ona predstavlja i analizu trendova u okruženju, koji mogu djelovati poticajno na razvitak organizacije ili prijeteće za opstanak organizacije. Opće okruženje – sastoji se iz političko-pravnih, ekonomskih, socijalnih i tehnoloških činitelja koji indirektno utječu na organizacijske aktivnosti i organizacija ima minimalan utjecaj na njih.
Analiza dionika je analiza ključnih interesnih grupa koje mogu značajno utjecati na realizaciju pojedinih organizacijskih ciljeva. Tek nakon sagledavanja i ovog aspekta, pojedini razvojni projekti koji zapravo trebaju biti odraz politike, vizije i temeljnih ciljeva, mogu biti započeti.
Analiza financijskih izvještaja usmjerena je na novčane podatke i informacije. Analiza financijskih izvještaja naglašava one aspekte poslovanja koji su kritični za poslovanje, a to su sigurnost i efikasnost poslovanja. Analiza poslovanja mora obuhvatiti analizu financijskih rezultata, financijskih uvjeta, financijske strukture i promjene u financijskoj strukturi. Analiza financijskih izvještaja opisuje se kao proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se podaci iz financijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje.
Analiza ljudskih resursa je analiza kojom se dobivaju informacije o stanju strukture ljudskih resursa u samoj organizaciji, kao i na eksternom tržištu. Analizirajući kvalitetu ljudskih resursa izvan i unutar organizacijske strukture, dobiva se slika postojećeg stanja ljudskih resursa.
